U četvrtak, 9. veljače, dio novinarske skupine našeg doma je posjetio redakciju Glasa Slavonije. Time smo dobili jedinstven uvid u rad i život novinara, novinarske redakcije, objašnjen nam je proces skupljanja informacija i proces nastajanja dnevnih novina, a obavili smo i intervju sa glavnim urednikom Glasa Slavonije, gospodinom Bojanom Divjakom.
NOVINARKA (Vera Malinović): Dobar dan. Možete li nam se, molim Vas, ukratko predstaviti?
UREDNIK: Dobar dan, ja sam Bojan Divjak, glavni urednik Glasa Slavonije. Ovdje sam po drugi put, od sada unatrag 10 mjeseci. Prije toga sam bio glavni urednik od 2000. do 2005. godine. U međuvremenu sam radio u Zagrebu u nizu drugih redakcija. Bavim se novinarstvom od 1991. godine, počeo sam u Glasu Slavonije i sada sam opet tu.
N: Možete li nam opisati što ulazi u opis posla glavnog urednika odnosno koji je njegov zadatak?
U: Glavni urednik vodi brigu o svim segmentima onoga što u konačnici čitatelj vidi kada dođe na kiosk i kupi novine. Brine se o konceptu novina, od rasporeda rubrika, određuje na što se želi dati poseban naglasak, što drži da će privući najveću pozornost čitatelja, koliko će određena rubrika biti zastupljena u novinama. To su zapravo nekakve stvari koje se postave na početku kada imate svoju viziju što točno želite i koncipirate novine na takav način da one u sebi imaju određeni broj rubrika. U dnevnom smislu, glavni urednik rukovodi radom svih urednika pojedinih rubrika i novinara, odobrava teme koje se planiraju i zadaje neke nove teme, traži da se napravi nešto novo. Mora donijeti odluku što će biti u novinama, kako će to biti plasirano, kako će biti okrunjeno naslovom i odgovara za sve što je unutra. Zapravo u svemu što se događa u životu jednih novina – zadnja riječ je od glavnog urednika.
N: Glas Slavonije su dnevne novine i svaki dan imaju neke nove informacije. Što se dogodi ako nemate dovoljno vijesti, tj. tema za jedan broj dnevnih novina?
U: To se ne može dogoditi jer dnevne novine su jedan veliki pogon gdje radi velik broj urednika i novinara i nemoguće je da se dogodi da nema dovoljno tema. Ono što mi radimo je da biramo od onoga što se taj dan pripremilo ili prethodnih dana što držimo da je najbolje i najvažnije u sutrašnjem broju. Dakle kada bi se dogodilo da navečer, kada se zaključaju novine, nema dovoljno tema, onda bi to vjerojatno bio zadnji radni dan bilo kojeg urednika u tim novinama. To je jednostavno nemoguće.
N: Dakle postoji nepresušan izvor informacija. Zanima nas kako prikupljate te informacije?
U: Sve novine crpe informacije iz dva izvora: to su novinari koji rade za nas i agencije koje plasiraju agencijske vijesti kao što je recimo kod nas HINA (Hrvatska Izvještajna Novinska Agencija) koja prati zbivanja u cijeloj Hrvatskoj i u cijelom svijetu. Agencija se koristi kao izvor za one vijesti gdje mi nemamo svoje novinare ili dopisnike. Svi ostali materijali koji dolaze su zapravo rad naših novinara. Svaka novinska redakcija je kontinuirano zatrpana brojnima mailovima, faksovima i pozivima gdje ljudi koji se bave nekakvom djelatnošću žele da se o njima piše, najavljuju svoje događaje i to je izvor za ono što nazivamo dnevnim događajima. Imamo uvid u to što se događa u Osijeku, Slavoniji i Hrvatskoj i to je jedan dio posla. Drugi dio, onaj što je sada daleko važniji u tiskanim medijima zbog toga što svaka vijest može biti viđena na internetu prije nego što će novine biti na kioscima, je obrada informacija. Analiziranje onoga što informacije donose i priprema tema koje će se baviti utjecajeem svih tih događaja na život ljudi, naših čitatelja i tako dalje.
N: I za kraj, biste li preporučili novinarstvo drugima?
U: Novinarstvo je prekrasan posao zato što ima trenutaka u karijeri kada ste promijenili nešto. Kada ste uočili nešto što je loše, nešto što donosi štetu ljudima, kada te pisali o tome i inzistirali da se to promijeni i to se promijenilo. Dakle napravili ste nešto za svoju okolinu. To je najljepše što novinar može doživjeti, vidjeti kako je njegov trud i želja za promjenom doista rezultiralo određenim promjenama. Na žalost, novinarstvo ima i nekoliko loših strana. Jedna od njih je radno vrijeme koje je od jutra do mraka. Vrlo teško usklađujete svoje obveze sa obitelji i sa svojim osobnim interesima, uvijek ste na telefonu i neprestano ste dostupni. Kako možete promijeniti neke stvari, tako možete i nekim ljudima „stati na žulj“ pa i to nosi svoje posljedice. Ipak, ja mislim da se čovjek kao novinar rodi i onda mu treba neko vrijeme da shvati da je to ono što želi u životu, a ključna stvar u tome je ta svojevrsna radoznalost. Želite neprestano nešto saznavati, svaki dan, biti sveprisutni, imati što veće količine informacija kako bi ih mogli analizirati i birati među njima one koje vam se čine najvažnijima. Tu crtu morate imati u sebi. Naravno, obrazovanje je nadogradnja koja će vam omogućiti širinu pogleda, naučiti vas da ne reagirate odmah na prvu loptu nego da imate sposobnost uvidjeti brojne analitičke razloge zašto je nešto postavljeno na određeni način. Rekao bih da onaj tko je predodređen da bude novinar, to će sigurno i postati.
N: Hvala Vam na razgovoru i hvala što ste nas lijepo primili.
U: Nema na čemu, hvala vama.
Nakon intervjua, obišli smo najvažnije dijelove redakcije dnevnih novina i objašnjen nam je proces nastajanja novina. Saznali smo da Glas Slavonije prati rad gradova, gradskih službi, županije. Svatko u redakciji ima svoje sektore, npr. gospodarstvo, sport, kultura, novosti. Najveća je svakako gradska redakcija, koja prati zbivanja u gradu, od komunalnog sektora, školstva, prosvjete i ostaloga. Velika je i sportska redakcija koja se bazira na sportskim klubovim lokalno, ali i na razini države. Informacije nastaju tako da novinari i fotografi odlaze na teren i dolaze s infomacijama te iste prenose u računalo. Takva informacija šalje se uredniku koji analizira tekst prema iskustvu, pregledava koliko je tekst dobar, pazi nije li što izostavljeno te šalje tekst na lektoriranje, a potom na prijelom i u tiskaru. Glas Slavonije ima tri vrste čitatelja: prvi su pretplatnici, oni kojima Glas Slavonije dolazi na adresu, druga vrsta je tzv. novine u kafićima uz kavu, i treća vrsta je kao i svake ostale novine, na kioscima. Jedna od karakteristika Glasa Slavonije je što objavljuje posmrtinice, tko je kada preminuo i kada će biti sahrana. Kako navode iz Glasa Slavonije: „Puno ljudi koju uzmu naše novine prvo krenu od zadnje stranice, gledajući posmrtnice.“
Otišli smo iz zgrade zadovoljni i obogaćeni još jednim iskustvom, a novinari su nam se zahvalili na posjetu i na poklonu koji smo im donijeli, a koji su pripremile naše vrijedne kuharice. Želimo svu sreću i uspjeh novinarima u daljnjem radu.
Vera Malinović i Laredo Kunce