„26. SLAVONSKI BIENNALE – RAVNA PLOČA“

Ono što smo vidjeli dočarat ćemo riječima dr. sc. Sandre Križić Roban iz samog predgovora kataloga Izložbe:

“Više od svega, Ravnom pločom željeli smo upozoriti na intenzivan osjećaj stvarnosti. No naša je stvarnost obilježena i post-istinom, negiranjem evolucije i znanstvenih činjenica te nizom individualnih odluka koje su pridonijele povratku nekoć iskorijenjenih bolesti. Antropocensko razdoblje u kojem živimo funkcionira na temelju krhke ravnoteže između snaga prirode i onih čovjeka. Sudbina jednih ovisi o drugima, i obrnuto. Hoće li svijet ostati u razmjerno usklađenom odnosu obje strane, ne znamo. Teza o Zemlji kao ravnoj ploči idealno pristaje u krajolik post-istine o kojem svoje mišljenje izražavaju empiričari, zasnivajući ga na subjektivnom iskustvu, a ne znanju. Pokusi na kojima se zasniva post-istina ne služe u svrhu dokazivanja intelektualne superiornosti nego da bi nas se uvjerilo da nam se već dugo vremena laže. Što činiti u vrijeme eskalacije pseudoznanosti kad besmislice postaju relevantne jedino stoga što su bezbroj puta izgovorene, napisane ili podijeljene na društvenim mrežama? Jesu li nas doista prevarili pričajući bajke o slijetanju na Mjesec?

Odabrana za 26. izdanje Slavonskog biennala, pred nama su djela koja nisu samo umjetnička. Pojedina od njih su modeli stvarnosti koju umjetnici laboratorijski skrupulozno analiziraju i interpretiraju u nizu vizualnih metafora, govoreći o rodnoj nejednakosti, opstanku prirodnih znanosti, životu koji se odvija na rubu civilizacijskih normi, ili izvan njih. Očekuju nas mirisi i zvukovi javnog prostora, pa zatim “bilješka” u izložbenom prostoru gdje je izveden pokret kojim je povezano nekoliko razina prostorne i vremenske stvarnosti. Odabranim radovima simuliramo sudare i razdvajanja, postavljamo pitanja o načinu uspostavljanja normi evocirajući ih kao konstitutivne društvene elemente. Međusobne razlike u umjetničkim pristupima tretirane su kroz nehijerarhijske odnose, što omogućuje da istodobno i na zajedničkom mjestu ukažemo na strukture moći i nasilje koje potiču te pokušaje njihova prevladavanja. Pojedine vizualizacije temelje se na poraznim statističkim podacima, a poneke su zablude podvrgnute višeznačnim postupcima i manipulacijama s čijim se obrazloženjima i nakanama ne moramo, a ponekad i ne možemo složiti. Prevladavaju solipsistički pogledi usamljenih šetač/ic/a i ciničnih “nevjernika” koji progovaraju iz mjesta u svijetu u kojem, navodno, jedino što postoji i po čemu se sve ravna je subjektivno ja.”