U utorak, 23. travnja 2025., u prostoru Učeničkog doma „Hrvatskoga radiše“ Osijek održana je druga radionica u sklopu projekta „Šutnja je najglasniji vrisak“. Tema radionice bila je „Obitelj“, a u toploj domskoj atmosferi ponovno su se okupili učenici domaćini, odgajatelji te studenti pedagogije, psihologije i socijalnog rada, a ovoga puta i gošće iz Doma Ugostiteljsko-turističke škole Osijek sa svojom odgajateljicom Dijanom, koje su svojim prisustvom dodatno obogatile radionicu.
Nakon uvodnog podsjećanja na prethodnu radionicu i procesa otvaranja te opuštanja, sudionici su kroz zabavne igre zagrijavanja i neverbalne izraze razbijali napetost i gradili osjećaj zajedništva. Već u tim početnim koracima osjetila se atmosfera povjerenja – ključna za daljnji rad na osjetljivoj, ali svima bliskoj temi obitelji.
Radionica je bila osmišljena tako da potakne sudionike na promišljanje o dinamici unutar vlastitih obitelji, prepoznavanju roditeljskih obrazaca i njihova utjecaja na vlastiti doživljaj sebe. Kroz niz aktivnosti, poput „Roditeljskih pristupa“, „Intervjua s roditeljem“ i vođene vizualizacije „Oprost“, mladi su istraživali slojevite odnose, često balansirajući između zabave, ozbiljnosti i osobne refleksije.
Jedna od dojmljivijih aktivnosti bila je vježba u kojoj su učenici ulazili u ulogu svojih roditelja i zajedno donosili odluke o hipotetskim obiteljskim situacijama. Kroz tu igru osvijestili su koliko su naši odgovori često naučeni, ali i koliko empatije možemo razviti prema onima koje ponekad teško razumijemo.
Poseban i najemocionalniji trenutak radionice bila je vježba oprosta, gdje su sudionici imali priliku u mašti „razgovarati“ s roditeljem ili skrbnikom s kojim imaju nerazriješen odnos – izražavajući bol, ali i tražeći prostor za razumijevanje i vlastito ozdravljenje. Pokušali su oprostiti.
Ono što ovu radionicu čini posebnom je sigurno i poticajno okruženje u kojem su učenici mogli slobodno izraziti svoje misli, osjećaje i dileme – često i prvi put. Studenti koji su sudjelovali u radionici imali su priliku promatrati i podržavati proces, ali i sami učiti iz iskrenih razmjena mladih. Njihovo prisustvo i mladost dodatno su potaknuli učenike na angažman.
Zajedno smo istraživali što znači biti dijete, biti roditelj, ali i kako prepoznati naučene obrasce ponašanja i hrabro birati svoje puteve.
Projekt „Šutnja je najglasniji vrisak“, koji se u Učeničkom domu „Hrvatskoga radiše“ Osijek provodi već treću godinu, nastavlja se i dalje s ciljem otvaranja prostora za razgovor o emocionalnim temama koje najčešće ostaju prešućene. U ovom ciklusu posebno se zahvaljujemo Domu Ugostiteljsko-turističke škole Osijek na suradnji i veselimo se budućim zajedničkim susretima.
Šutnja možda jest najglasniji vrisak – ali kada se čuje i prepozna u sigurnom prostoru, može postati prvi korak prema promjeni.
