Adolescencija i romantične veze („Dejtanje“)

Socijalizacija mladih ljudi je jedan od temeljnih i ključnih komponenti odrastanja, ona se očituje na mnoge načine,a neki od njih su: svakodnevna komunikacija s vršnjacima, obitelji, prakticiranje religije, usvajanja materinjeg jezika, „mainstream“ mediji te romantični odnosi. Zanimljivo je kako adolescenti uglavnom ostaju zatvoreni unutar socijalnih grupa pripadnika istog spola sve do završetka rane adolescencije. Nakon toga strukture njihovih socijalnih skupina se počinju mijenjati te se „miješaju“ s pripadnicima suprotnog spola. U tome razdoblju uglavnom započinju kratkotrajne romantične veze, a one služe stjecanju iskustva za buduće dugoročne i stabilne veze.

Istraživanja pokazuju kako za većinu tinejdžera proces „dejtanja“ predstavlja posebno razdoblje, koje sa sobom nosi stres, ali i nužno potrebno iskustvo za oblikovanje odrasle, emocionalno odgovorne i zrele osobe(Lenhart i sur. 2015).Taj proces kod 90% adolescenata započinje već u nižim razredima srednje škole. Također, treba istaknuti kako postoje djeca koja „sporije“ sazrijevaju po tome pitanju te ne budu zainteresirana za prakticiranje romantičnih veza sve do kraja srednje škole pa čak i duže. Zanimljivo je da istraživanja ukazuju kako su roditelji takve djece uglavnom zabrinuti za njih te preispituju svoje odgojne postupke i emocionalnu zrelost vlastite djece. Dobra vijest je da su ti adolescenti sasvim u redu, da imaju svoj tempo sazrijevanja te da svoju energiju i fokus trenutno ulažu u druga područja života kao što su akademski uspjeh, sport, socijalizacija na drugim područjima i sl.Također, zanimljiv je fenomen prve romantične veze jer literatura govori kako kvaliteta te veze izrazito pridonosi konceptualizaciji generalnog sustava, viđenja i ponašanja unutar budućih veza(Lenhart i sur. 2015).

S druge strane, neki adolescenti započinju romantične odnose izrazito rano, već u osnovnoj školi. Literatura govori kako je to uglavnom samo znak ranog razvoja, ali isto da može i upućivati na pojavu socijalne anksioznosti kod mlade osobe. Anksioznosti koja se javlja zbog nekontroliranih, necenzuriranih i neprilagođenih medijskih sadržaja. Ti sadržaji su svakodnevni i mnogobrojni, a u sebi nose veliki seksualni naboj te promiču promiskuitet i seksualnost. Takva izloženost hiperseksualnosti od strane medija vrši pritisak na djecu, koja nemaju razvijen kritički i refleksivni aparat te ne mogu samostalno i kvalitetno filtrirati takve poruke. Sve to kod djeteta može izazvati pojavu seksualne anksioznosti s kojom se dijete ne može nositi, a za posljedice će imati prerani razvoj seksualnosti, prakticiranja romantičnih veza već u osnovnoj školi („dejtanja“), neodgovorno spolno ponašanja te stalni osjećaj nesigurnosti i niskog samopouzdanja (Sharon, Good, 2004).

Uvidom u istraživanja možemo zaključiti da tinejdžeri u velikom broju prakticiraju i njeguju romantične odnose, no postavimo se pitanje zašto? Što onim time dobivaju? Osim fundamentalne činjenice da smo biološki i hormonalno uvjetovani da tražim „onog pravog“ pripadnika suprotnog spola kako bi u konačnici s njim/njom produljili našu vrstu, adolescenti imaju i mnoštvo drugih svjesnih/podsvjesnih motiva i benefita koji ih potiču na stvaranje romantičnih veza. Za početak „dejtanje“ može biti izvor emocionalne potpore i razumijevanja za usamljene adolescente jer on/ona i njegova/njen partner/ica dijele iste probleme (školski uspjeh, apsentizam, osjećaj usamljenosti…) te kao takvi mogu imati više razumijevanja od ostatka društva (roditelji i škola)(Giordo i suradnici, 2006). Nadalje, ulazak u romantične odnose može pružiti tinejdžerima osjećaj zaštite od svih vanjskih čimbenika (to se najčešće veže za djecu koja imaju obiteljskih problema). Jedan od najvažnijih benefita je svakako uzajamni osjećaj ljubavi i pripadnosti koji se dobiva prakticiranje romantične veze, a na to se veže razvoj samopouzdanja i prepoznavanje svojih dobrih psihofizičkih karakteristika. Također, tinejdžeri kroz takve odnose razvijaju svoje socijalne vještine u vidu dogovaranja i stvaranja kompromisa. Isto tako održavanje kvalitetne romantične veze povećava zadovoljstvo kod adolescenta te može pozitivno utjecati na druge sfere njegovog života (školu i obitelj)(Giordo i suradnici, 2006).

Temeljem svega iskazanog možemo zaključiti kako su romantične veze u adolescenciji neophodan, nužan i zdrav oblik odrastanja i socijalizacije te kao takve omogućavaju rast mladoj osobi na raznim poljima njenog života (socijalnom, emocionalnom i intelektualnom), stoga želimo Vam svu sreću u potrazi za Vašom idućom (ili sa sadašnjom)„ljubavi“.

LITERATURA:
Giordano, P. C., Longmore, M. A.,Manning, W. D. (2006). Gender and the meanings of adolescent romantic relationships: A focus on boys. American Sociological Review, Vol. 71 No. 2. 260-287.

Lenhart, A., Smith, A., Anderson, M. Teens, technology and romantic relationships Washington, D.C: Pew Research Center, (2015).

Sharon, L., Good T., America's Teenagers – Myths and Realities: Media Images, Schooling, and the Social Costs of Careless Indifference, N. J. London: Mahwah, (2004).