Sportsko klađenje i adolescenti

Adolescencija je vrijeme kada se mlada osoba osamostaljuje od nadzora i vođenja odraslih. Na tom putu ka neovisnosti vrebaju mnoge zamke i izazovi, a jedan od njih je i sudjelovanje u igrama na sreću. Najrašireniji oblik igara na sreću, a u kojem sudjeluju današnji adolescenti je sportsko klađenje. Ovaj članak prikazat će, temeljem nekoliko empirijskih istraživanja, neka od obilježja mladih osoba koji se redovito klade te dati do znanja zašto je klađenje itekako opasna i psihopatogena aktivnost.

Sportsko klađenje vrlo je raširena i dostupna igra na sreću u Republici Hrvatskoj. Novija empirijska istraživanja pokazuju značajan porast maloljetnih sudionika u klađenju. Iako je zakonom zabranjeno klađenje maloljetnim osoba, adolescenti redovito pronalaze načine kako da zaobiđu tu zabranu (najčešće zamole punoljetne poznanike da se oklade s njihovim novcima te da im predaju okladbeni listić). Istraživanje provedeno u sedam gradova, temeljeno na uzorku od 1330 mladića raznih srednjih škola došlo je do zabrinjavajućih rezultata. Naime, čak 36, 6% ispitanika se redovito kladi, što je skoro 500 ispitanika, a redovitim klađenjem smatra se barem jedna oklada tjedno. Također, isto istraživanje zaključuje kako se više klade adolescenti strukovnih srednjih škola te da je ispitana pojava bila u pozitivnoj korelaciji s drugim rizičnim ponašanjima (prije svega konzumacijom sredstava ovisnosti) (Ricijaš i sur., 2015). Iduće istraživanje, provedeno temeljem 403 ispitanika trećih razreda srednjih škola u RH, ispitivalo je ulogu spola, obiteljskih i školskih čimbenika na sportsko klađenje. Rečeno istraživanje gledano kroz prizmu SES-a (socioekonomskog statusa) i spola dolazi do zaključka kako su mladići više skloni sportskom klađenju za razliku od djevojaka te da su obitelji učenika koji su se redovito kladiti imale niži SES od ostalih ispitanika (Bilić, Opić, 2013).

Na kraju istraživanje je došlo do zaključka kako su se češće i redovitije kladili učenici srednjih strukovnih škola te oni koji su postizali lošiji obrazovni uspjeh. Zadnje istraživanje koje ćemo promatrati u ovom članku provedeno je na uzorku od 261 učenika iz tri zagrebačke srednje škole (jedna gimnazija i dvije strukovne škole). Rezultati istraživanja upućuju kako je značajan prediktor pojave rizičnih ponašanja (između ostalog i sportskog klađenja) impulzivnost kao karakterna osobina (Dodig, Ricijaš, 2011). Kroz tri navedena istraživanja može se rezimirati kako su neki od značajnih prediktora pojave redovitog i ovisničkog sportskog klađenja: nizak SES obitelji, nizak obrazovni uspjeh, impulzivan karakter te spol (dječaci).

Nadalje, osim očitog „bacanja“ novca i nekvalitetnog provođenja vremena koje može rezultirati lošijim obrazovnim uspjehom, pogledajmo u dubinu što „benigne“ igre na sreću, a među njima i sportsko klađenje, rade mozgu mlade osobe. Dopamin je neurotransmiter koji se oslobađa tijekom nama ljudima ugodnih aktivnosti i to kao svojevrsna fiziološka nagrada u nesigurnim situacijama. Samo iščekivanje nekog nama željenog događaja znatno podiže potencijalne razine dopamina u tijelu, a kada se taj događaj dogodi dopamin se oslobodi u krv. Klađenje i sve igre na sreću pogađaju upravo taj mehanizam. Naime, iščekivanje da „listić prođe“ i da osoba dobije okladu/e podiže razine dopamina. Učestalo nekontrolirano podizanje toga neurotransmitera vodi u ovisnost. Vodi u psihopatologiju gdje mladoj osobi više čak nije ni bitan sam novčani dobitak već samo taj osjećaj nakupljenog i na kraju oslobođenog dopamina u tijelu. Prakticiranje takvog ponašanja naravno pojačava i druga rizična ponašanja poput konzumacije opijata, alkohola, nesigurnog seksa i slično. Jer sva ta ponašanja po svojoj definiciji nose rizik, tj. osjećaj nesigurnosti koji podiže dopamin baš kao i ranije spomenuto klađenje. Također, istraživanja navode kako je razina oslobođenog dopamina tijekom kockanja slična onoj osobama na drogama.

Temeljem svega do sad iznesenog može se zaključiti kako su igre na sreću, a među njima prvenstveno sportsko klađenje (kao najdostupniji oblik), izrazito opasne aktivnosti po mladu osobu. Adolescent, karakterno neizgrađen, društveno povodljiv, u buntovničkom raspoloženju i bez potpunog nadzora, vrlo lako klađenje može percipirati kao benignu i bezopasnu aktivnost, no istina je u potpunosti drugačija. Ovaj članak je želio Vama mladim ljudima pokazati tko su rizične skupine te na koji način klađenje perfidno i loše djeluje po Vas. Stoga temeljem svega rečenog, ako se kladite, molimo Vas da još jedanput jako dobro promislite da li je to uistinu vrijedno Vašeg zdravlja i ako je Vaš odgovor da, promislite još jednom!

LITERATURA:

Bilić V., Opić S. (2013) Adolescentsko kockanje: uloga spola, nekih obiteljskih i školskih čimbenika. Školski vjesnik, Vol. 62 No. 4, 455-478

Dodig D., Ricijaš N., (2011) Kockanje zagrebačkih adolescenata. Kriminologija & socijalna integracija, Vol. 19 No. 2, 45-55

Ricijaš N. I sur. (2016) Kockanje mladih u Hrvatskoj. Kriminologija & socijalna integracija, Vol. 24 No. 2, 24-47