Osnivanje stručne škole

Inicijativom Osječke ljevaonice željeza i tvornice strojeva d.d., pokrenuto je pitanje osnivanja stručne zanatske škole, jer postojeće šegrtske škole nisu davale dovoljno stručnog znanja.

Područje istočne Hrvatske poznato je po prirodnim bogatstvima, dobrom geostrateškom položaju i vrijednim ljudima koji su nastojali te potencijale i koristiti za svoje dobro. Želeći prikazati historijat gradnje Naučničkog doma u Osijeku, mora se dati kratki prikaz gospodarskih prilika ovog dijela Hrvatske. Naime, sredinom 19. stoljeća dolazi do ukidanja feudalnih odnosa i razvoja kapitalizma. Trgovina i obrt počinju se ubrzano razvijati, iako je poljodjelstvo još najzastupljenije. Osijek je tada uz bok Zagrebu, najjače privredno središte Slavonije (sjeverne Hrvatske). Tih godina Osijek ima 14344 stanovnika, od toga 486 obrtnika i 74 trgovca.
Želeći povezati promicanje interesa trgovaca i obrtnika, pomoći u rješavanju njihovih problema i omogućiti samostalno vođenje obrta, osniva se 1853. godine Trgovačko-obrtnička komora u Osijeku. Cehovi (udruženja obrtnika iste struke) kao preživjeli oblici feudalizma ukidaju se 1860. godine, ali tek je 27. veljače 1872. godine dopušteno samostalno vođenje obrta.Već 1861. godine uslijedilo je znatno povećanje na 218 trgovaca i 968 obrtnika, a nakon tri godine broj se povećao na 1011 obrtnika i 995 trgovaca, da bi do 1900. godine broj obrtnika dosegao brojku 17191.
Inicijativom Osječke ljevaonice željeza i tvornice strojeva d.d., osobito njenog glavnog ravnatelja ing. V. Prilpela, pokrenuto je i pitanje osnivanja stručne zanatske škole, jer postojeće šegrtske škole nisu davale dovoljno stručnog znanja. Tu ideju prihvatio je načelnik Odjeljenja za nastavu u Ministarstvu trgovine i industrije dr. David Korenić i tadašnji župan osječke oblasti Juraj Kučić, te oblasna samoupravna i gradska općina Osijek. Komora za trgovinu i obrt to je svesrdno podržala, držeći se izreke tajnika Zanatske komore dr. M. Stojadinovića: «Naobrazba znači i unapređivanje zanatstva, jer o tome kako će biti obrazovan podmaldak ovisi i budućnost zanata».

Ideja o gradnji doma

Komora je zaključila da u Osijeku podigne Naučnički dom za sto naučnika u kojemu će se odgajati djeca naučnici iz svih slojeva društva, a pogotovo djeca slabijeg materijalnog stanja.

Inicijativom Osječke ljevaonice željeza i tvornice strojeva d.d., osobito njenog glavnog ravnatelja ing. V. Prilpela, pokrenuto je i pitanje osnivanja stručne zanatske škole, jer postojeće šegrtske škole nisu davale dovoljno stručnog znanja. Tu ideju prihvatio je načelnik Odjeljenja za nastavu u Ministarstvu trgovine i industrije dr. David Korenić i tadašnji župan osječke oblasti Juraj Kučić, te oblasna samoupravna i gradska općina Osijek. Komora za trgovinu i obrt to je svesrdno podržala, držeći se izreke tajnika Zanatske komore dr. M. Stojadinovića: «Naobrazba znači i unapređivanje zanatstva, jer o tome kako će biti obrazovan podmaldak ovisi i budućnost zanata».
Upravitelja škole, kao i ostalo osoblje, postavljalo je Ministarstvo trgovine i industrije. Prvi imenovani upravitelj bio je Viktor Rudolf. Obrazovanje je trajalo četiri godine, s tim da su učenici radili u Osječkoj ljevaonici od 7 do 12 sati, a poslije podne po 3 do 4 sata imali su teoretsku nastavu. Time je ostvaren jedinstveni cilj, da se praksa i teorija međusobno upotpunjuju u korist učenika i time stvaraju potpuno spremni stručni radnici za sve nove izazove. Učenici Zanatske škole s boravištem izvan Osijeka, a s područja Komore stanovali su u Naučničkom domu, koji je, blisko povezan s navedenom školom.
Komora je zaključila da u Osijeku podigne naučnički dom za sto učenika, u kojemu će se odgajati djeca naučnici iz svih slojeva društva, a pogotovo djeca slabijeg imovnog stanja, čiji roditelji nisu u mogućnosti plaćati stan i hranu u Osijeku. Takva djeca mogu ili besplatno ili uz minimalnu cijenu boraviti u domu, dok traje njihovo školovanje. Želja Trgovačko-obrtničke komore je da naučnici s cijelog komornog područja, a ne samo Osijeka, steknu potrebnu spremu i usavršavanje u struci te time pridonesu daljnjem razvoje svog dijela domovine. Kroz razdoblje od 1928. godine do svečanog otvaranja doma 6. travnja 1930. godine Komora je morala riješiti niz problema: pitanje zemljišta, financija, uprave, unutarnjeg uređenja doma, sastaviti pravilnike o radu i redu i primanju naučnika te sve ostale tekuće probleme.
 
Izvor: Glas Slavonije Osijek

Cijeli dokument o povijesti učeničkog doma «HRVATSKOGA RADIŠE» možete preuzeti ovdje: 

POVIJEST UČENIČKOG DOMA «HRVATSKOGA RADIŠE»